ODGOVORNOST
Drvo je nudilo svoje tamnocrvene plodove. Ali prizor je nevjerovatno
tužan, jer nema nikog da obere prepune grane... (Došlo mi je u snove.)
Izbjegavam da pišem. Pisanje izmjenjuje stanje svijesti; ovih dana je korisno biti pri punoj svijesti i pameti!, pa eto, izbjegavam, ali pisanje je moja iskonska potreba; možda iz tog razloga blog još nisam izbrisala... Mada, moj blog nije pun crvenih plodova!
Opet je problem u snovima! Ah, jadni moji snovi samnom...
Ništa u ovom trenutku ne može bolje da opiše moju dušu od te rečenice! A ne volim da govorim o duši! Zaboga, ne smijem se usuditi da mislim da sam Stendal, ili Tolstoj! Pretežak je to zadatak i strašan. Baš kao što je meni teško govoriti jasno. Mogu bar da probam...
Odrekla sam se Žilijena Sorela i Grigorija Melehova! I nije mi žao.
Odrekla sam se Kenija, našao je malo stariju curu koja umije vrlo dobro da ga vodi kroz život, mada ne bih sa sigurnošću znala, ali nos mi govori, i držim da mi ni zbog toga nije žao. On je još uvijek moj jedini, najbolji prijatelj, samo što prerasta u mog jedinog, najboljeg, izmišljenog prijatelja.
Našla sam i ja ljubav svog života! Prigrlila stare ideale ljubavi na novi, razumniji način! Jer on to zaslužuje! (Moram priznati da sam riječ "razumniji" htjela da zamjenim, jer razum i ljubav ne zvuče mi zajedno, ili bolje da kažem hladno zvuče zajedno, ali ostala je neizbježna.)
I sad sam udata žena, doduše, u posljednje vrijeme često mi kažu: " Nisi zakonita! "
Jebite se! (Vjerujem da psovke nisu dozvoljene, ali dozvolite opravdanost svrhom i neophodnošću.)
Sigurno je to razlog zašto više ni veš ne umijem da operem, a da ga ne ofarbam! Prosto nevjerovatno, ja sam ekstatična! Čak i u hladnoj vodi, sve se ofarba! ( Moram da napomenem da sam prije sve ove nezakonitosti veš sasvim dobro prala.)
Kao što već rekoh : Izbjegavam da pišem. Pisanje izmjenjuje stanje svijesti; ovih dana je korisno biti pri punoj svijesti i pameti!
Izbjegavam da pišem. Pisanje izmjenjuje stanje svijesti; ovih dana je korisno biti pri punoj svijesti i pameti!, pa eto, izbjegavam, ali pisanje je moja iskonska potreba; možda iz tog razloga blog još nisam izbrisala... Mada, moj blog nije pun crvenih plodova!
Opet je problem u snovima! Ah, jadni moji snovi samnom...
Ništa u ovom trenutku ne može bolje da opiše moju dušu od te rečenice! A ne volim da govorim o duši! Zaboga, ne smijem se usuditi da mislim da sam Stendal, ili Tolstoj! Pretežak je to zadatak i strašan. Baš kao što je meni teško govoriti jasno. Mogu bar da probam...
Odrekla sam se Žilijena Sorela i Grigorija Melehova! I nije mi žao.
Odrekla sam se Kenija, našao je malo stariju curu koja umije vrlo dobro da ga vodi kroz život, mada ne bih sa sigurnošću znala, ali nos mi govori, i držim da mi ni zbog toga nije žao. On je još uvijek moj jedini, najbolji prijatelj, samo što prerasta u mog jedinog, najboljeg, izmišljenog prijatelja.
Našla sam i ja ljubav svog života! Prigrlila stare ideale ljubavi na novi, razumniji način! Jer on to zaslužuje! (Moram priznati da sam riječ "razumniji" htjela da zamjenim, jer razum i ljubav ne zvuče mi zajedno, ili bolje da kažem hladno zvuče zajedno, ali ostala je neizbježna.)
I sad sam udata žena, doduše, u posljednje vrijeme često mi kažu: " Nisi zakonita! "
Jebite se! (Vjerujem da psovke nisu dozvoljene, ali dozvolite opravdanost svrhom i neophodnošću.)
Sigurno je to razlog zašto više ni veš ne umijem da operem, a da ga ne ofarbam! Prosto nevjerovatno, ja sam ekstatična! Čak i u hladnoj vodi, sve se ofarba! ( Moram da napomenem da sam prije sve ove nezakonitosti veš sasvim dobro prala.)
Kao što već rekoh : Izbjegavam da pišem. Pisanje izmjenjuje stanje svijesti; ovih dana je korisno biti pri punoj svijesti i pameti!
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi
